Tri ljepotice - Belma Bjelić ( bosanska narodna priča)
Jednom davno, živjele su prelijepe tri kćeri. One su bile jako predivne i niko ih nije zaustavio i rekao nešto ružno njihovoj ljepoti. One su zajedno živjele i sa maćehom i sa dvije zle njihove starije sestre kćeri, one su im sestre. I naravno, maćeha je pletala džemper i naravno začulo se zvono. Neko je zazvonio u kuću. Ali tu su bila predivna tri princa. I naravno došle su te dvije starije sestre, i htjele su da vide koja će se tri princa oženiti za djevojke svoje. I naravno, Petra, Belma i Jana su mislile da će se one voljeti sa svojim momkom. I maćeha je izabrala da se princevi ožene samo sa dvije starije kćeri. I naravno, princevi se nisu željeli oženiti za te dvije starije kćeri, i onda su polako otišli. I naravno maćeha i dvije starije sestre su bile ljute na svoje kćeri, jer zato što im nisu dale da se vole sa svojim momcima i mislile su da su za sve krive. I maćeha je onda istjerala te svoje tri kćeri. Ali tri kćeri su bile jako tužne i plakale, jer zato što ih maćeha istjerala, nije im dala i optužila za vjenčanje sa svojim momcima. Onda su one daleko otišle u jednu veliku šumu da se nikada neće vratiti. Onda su one otišle u svoj put tri kćeri. Onda kada su zlatokosa i smeđokosa Belma i Petra bile jako tužne, njih su pronašle dvije koze u šumi i upitale ih:
- Što ste tužne vi lijepe ljepotice? - upitala se jedna koza.
- Mi smo tužne i zabrinute jer zato što su nas naše dvije starije sestre i maćeha istjerale iz kuće jer zbog ljubavi, jer one su nas mrzile i nisu nam dale da jedemo, ni da se volimo sa svojim momcima - rekla je tako smeđokosa Petra.
- Ne brinite se vi ništa Petra i Belma, mi ćemo vam dati hranu, jer mi imamo pun ranac hrane da se možete najesti, i ne brinite za ljubav, voljet ćete svoje momke - rekla je druga koza.
- Stvarno? - upitala se zlatokosa Belma.
- Da, i naravno sve će biti kako treba, jel u redu? - rekla je jedna koza.
- Da! - rekle su smeđokosa Petra i zlatokosa Belma.
I onda su im dvije koze naravno dale ranac hrane na stol. I naravno one su se najele. I naravno one su se jako razveselile. Onda kada su otišle dvije koze, onda su vidjele i pronašle još jednu prelijepu djevojku i upitale je:
- Što si tužna ti lijepo ljepotico? - upitala se druga koza.
- Ja sam tužna i zabrinuta, jer zato što su nas naše dvije starije sestre i maćeha istjerale iz kuće jer zbog ljubavi, jer one su mene i moje drage sestre Petru i Belmu moje zle starije sestre Dejana i Lejla i maćeha mrzile - rekla je tako crnokosa Jana.
- Ne brini se ti ništa za hranu i ljubav, voljet ćeš svog momka, a također ćemo ti dati hranu, jer mi imamo pun ranac hrane - rekla je prva koza.
I tako su dvije koze dale isto crnokosi Jani hranu iz ranca na stol da jede. I onda je Jana bila jako sretna, jer zato što su joj dvije koze pomogle za to sve. I naravno tri kćeri su se htjele vratiti kući.
Jednom davno, živjele su prelijepe tri kćeri. One su bile jako predivne i niko ih nije zaustavio i rekao nešto ružno njihovoj ljepoti. One su zajedno živjele i sa maćehom i sa dvije zle njihove starije sestre kćeri, one su im sestre. I naravno, maćeha je pletala džemper i naravno začulo se zvono. Neko je zazvonio u kuću. Ali tu su bila predivna tri princa. I naravno došle su te dvije starije sestre, i htjele su da vide koja će se tri princa oženiti za djevojke svoje. I naravno, Petra, Belma i Jana su mislile da će se one voljeti sa svojim momkom. I maćeha je izabrala da se princevi ožene samo sa dvije starije kćeri. I naravno, princevi se nisu željeli oženiti za te dvije starije kćeri, i onda su polako otišli. I naravno maćeha i dvije starije sestre su bile ljute na svoje kćeri, jer zato što im nisu dale da se vole sa svojim momcima i mislile su da su za sve krive. I maćeha je onda istjerala te svoje tri kćeri. Ali tri kćeri su bile jako tužne i plakale, jer zato što ih maćeha istjerala, nije im dala i optužila za vjenčanje sa svojim momcima. Onda su one daleko otišle u jednu veliku šumu da se nikada neće vratiti. Onda su one otišle u svoj put tri kćeri. Onda kada su zlatokosa i smeđokosa Belma i Petra bile jako tužne, njih su pronašle dvije koze u šumi i upitale ih:
- Što ste tužne vi lijepe ljepotice? - upitala se jedna koza.
- Mi smo tužne i zabrinute jer zato što su nas naše dvije starije sestre i maćeha istjerale iz kuće jer zbog ljubavi, jer one su nas mrzile i nisu nam dale da jedemo, ni da se volimo sa svojim momcima - rekla je tako smeđokosa Petra.
- Ne brinite se vi ništa Petra i Belma, mi ćemo vam dati hranu, jer mi imamo pun ranac hrane da se možete najesti, i ne brinite za ljubav, voljet ćete svoje momke - rekla je druga koza.
- Stvarno? - upitala se zlatokosa Belma.
- Da, i naravno sve će biti kako treba, jel u redu? - rekla je jedna koza.
- Da! - rekle su smeđokosa Petra i zlatokosa Belma.
I onda su im dvije koze naravno dale ranac hrane na stol. I naravno one su se najele. I naravno one su se jako razveselile. Onda kada su otišle dvije koze, onda su vidjele i pronašle još jednu prelijepu djevojku i upitale je:
- Što si tužna ti lijepo ljepotico? - upitala se druga koza.
- Ja sam tužna i zabrinuta, jer zato što su nas naše dvije starije sestre i maćeha istjerale iz kuće jer zbog ljubavi, jer one su mene i moje drage sestre Petru i Belmu moje zle starije sestre Dejana i Lejla i maćeha mrzile - rekla je tako crnokosa Jana.
- Ne brini se ti ništa za hranu i ljubav, voljet ćeš svog momka, a također ćemo ti dati hranu, jer mi imamo pun ranac hrane - rekla je prva koza.
I tako su dvije koze dale isto crnokosi Jani hranu iz ranca na stol da jede. I onda je Jana bila jako sretna, jer zato što su joj dvije koze pomogle za to sve. I naravno tri kćeri su se htjele vratiti kući.
Comments
Post a Comment