Proljeće - Belma Bjelić ( bosanska narodna basna)

Jednog dana, na prelijepoj livadi zima nije mogla izdržati, pa je mogla ići kući i na dugi put na Sjevernom polu. Onda naravno, došlo je sunce i prijetilo je zimi da će je svu istopiti i da mora ići kući iz livade prelijepe. I naravno zima je otišla i istopila se. Onda dok se zima istopila i otišla, probudila se cijela livada, kao probudilo se cvijeće i cijele životinje koje su spavale zimski san. Onda je naravno se prva probudila visibaba. Ona se prva probudila od zime. I rekla je onda visibaba:
 - Ah, vidi ovo! Zima je otišla, a tek sam se probudila. Sada je proljeće konačno, sada se mogu družiti sa svojim prelijepim proljećnim prijateljima kao i ostalim vjesnicima proljeća. Ah, kako je divan danas dan! - rekla je visibaba. Onda se drugi vjesnik proljeća probudio i to je bio cvijet šafran. I rekao je:
- Ah, vidi zima je otišla! Dobro jutro prirodo kao i tebi dobro jutro visibaba - rekao je šafran.
- I tebi dobro jutro šafrane, kako si se naspavao za zimski san? - upitala se i rekla visibaba.
- Pa dobro sam se naspavao - rekao je šafran.
- I ja sam se dobro naspavala, sanjala sam kako labudovi u proljeće u prelijepoj rijeci plivaju, kao dva nježna anđela koja se zajedno vole u prelijepom mjestu kao da imaju toplotu i uživanje u svojoj ljubavi - rekla je visibaba.
- Ah, kako ti je bio divan san, a ja sam sanjao kako se laste vraćaju sa toplog juga i dugog puta u našu prelijepu livadu - rekao je šafran.
- I jeste i to se stvarno nama lijepo desilo u našem zimskom snu, ah kako sam zadovoljna ovim svojim snovima - rekla je visibaba.